Podijeljena mišljenja: Četiri porodice odustale od doniranja organa

U Crnoj Gori su, tokom proteklih šest mjeseci, u svrhu donorstva ispitivane četiri osobe, koje su bile dobri potencijalni davaoci organa, ali su porodice odustale od doniranja.

Kako je kazala nacionalni koordinator za transplantaciju Marina Ratković, te osobe su bile dobri potencijalni davaoci medicinski, ali je porodica bila podijeljena u odluci i odluka je bila konačna da ne žele.

Ona je u intervjuu za agenciju Mina podsjetila da je sastavni dio Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa pretpostavljena saglasnost o doniranju, što znači da nema potrebe za pisanu saglasnost u vidu kartice ili sudske odluke od strane osoba.

„Svako ko umre može se posmatrati kao potencijalni i zakonski davalac. I u sadašnjem i prošlom zakonu posljednja je odluka porodice, bez obzira na mišljenje osobe za života, i oni odlučuju da li će organe svoga člana porodice dati kao donora, te mogu odbiti iako je osoba bila za donaciju i skazivala takvu želju“, rekla je Ratković.

Kako je kazala, za života pacijenti imaju zakonsko pravo da se njihova želja, izjava, da nikada poslije smrti neće biti donori tkiva i organa, upiše kod izabranog doktora, a zatim će se u Ministarstvo zdravlja ti podaci obezbjediti.

„Kada bi takva osoba umrla, prethodno provjeravamo u bazi podataka Ministarstva zdravlja, te i ne započinjenjemo protokol ispitivanja u tu svrhu. Zakon je dobrobitan, jer obezbjeđuje jedinu zakonsku mogućnost dobijanja organa kada je to moguće samo od umrle osobe, moždano mrtve, kako zakon previđa”, smatra Ratković.

Ratković je pojasnila da je više razloga za kvalifikaciju dobrobiti Zakona.

„Intenzivno se liječi osoba, pa se može možda i prevagnuti u smislu izliječenja osobe,svi zaposleni dobijaju nova znanja i vrhunske protokole iz najelitnijih medicinskih prostora stvarajući svoju bazu znanja i podataka. Razvijaju se posebni etički odnosi sa potencijalnim donorom i porodicom. Prvo ili zadnje, spašava se više života pacijenata sa uredno vođenim i kontrolisanim od strane Ministarstva zdravlja listama čekanja“, dodala je ona.

Kako je rekla, nema protekcije, već samo strogo kontrolisani medicinski zakonski i etički principi transparentno vidljivi i upisani u službi Ministarstva zdravlja od za to određenih uposlenika.

„Stvaraju se liste čekanja za pojedinačne organe, tako da ljudi koji organizuju zdravstveni sistem imaju vjerodostojne podatke i da se može planirati razvoj pojedinih resursa i obezbjeđivati kontinuirani rad za transplantaciju i drugih organa, a ne samo bubrega koji se radi poslednjih pet godina u Crnoj Gori“, navela je Ratković.

Prema njenim riječima, kako Crna Gora postaje članica najveće evropske asocijacije za transplantaciju tkiva i organa Eurotransplant preko Hrvatske, to je mogućnost brzine dobijanja organa veća.

„Reciprocitet, ukoliko dajemo ponudu više organa toliko ćemo i imati transplantacija naših pacijenata. Vidno je smanjenje kupovine organa što se bubrega tiče. Za ovih pet godina su urađene dvije kadaverične transplantacije bubrega, jedna u Moskvi, jedna u Bjelorusiji. Urađena je u Tuluza parna živa transplantacija bubrega i to je jedan modalitet o kome treba povesti računa i vidjeti sa kojim zemljama bi mogli postići dogovor o parnoj ili unakrsnoj transpantaciji“, dodala je Ratković.

Ratković je navela da živi davaoci se mogu izmijenjati zavisno od podobnosti.

„Ako majka jednog ne može iz mrficinskih razloga donrati svom djetetu može nekom drugom, a od nekog drugog dobiti bubreg ta osoba čija je majka izvršila razmjenu“, zaključila je Ratković.