Đetići u Parlamentu: Dovedi tog gospodina Budžeta!

Piše, 

Edin Smailović 

Ima jedna scena iz predstave “Đetići u parlamentu” u kojoj ministar finansija objašnjava poslanicima Narodne skupštine Kraljevine Crne Gore, da to što oni predlažu budžet jednostavno ne može izdržati.

Ovo obrazloženje se nimalo nije dopalo poslanicima, od kojih jedan izlazi za govornicu i bijesno poručuje ministru: “Dovedi ti tog gospodina Budžeta da mi njemu u brk kažemo može li on ili ne može”.

Poslanici državnog parlamenta ovih dana raspravljaju o onom što najviše interesuje građane Crne Gore, a to je budžet za narednu godinu.

Vlada Crne Gore je izašla sa prilično ambicioznim budžetom. Predviđeno je značajno povećanje plata, podizanje minimalne zarade, investicije, pomoć penzionerima, nezaposlenima, korisnicima socijalnih davanja.

Ali, crnogorski poslanici, ili bar najveći dio njih nisu zadovoljni budžetom. Kažu, slabo je to. Tako su poslanici Demokratskog fronta predložili da se minimalna zarada umjesto sa 250 na 450 eura, poveća na 650 eura, odnosno skoro tri puta. Zatim su poslanici Demokrata predložili da se majkama sa troje i više djece vrati pravo na penziju ili dodijeli obeštećenje. Poslanici Socijalističke narodne partije su predložili da se svakom zaposlenu koji je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje dodijeli naknada od po 100 eura mjesečno do zaposlenja.

Nisu sa prijedlozima briljirali samo poslanici vladajuće većine. Bilo je tu dosta amandmana gdje su poslanici pokazali lokalpatriotizam. Tako su se tražila sredstva za izgradnju škola, puteva, vodovoda, kanalizacija itd.

Ne znam da li je ko uspio da zbroji koliko bi novca trebalo za sve ono što su poslanici u našem parlamentu tražili. Ali sam siguran u jedno: to ne bi podnijela ni Kina sa švedskim standardom, a kamoli ova mala i prezadužena Crna Gora.

Pitate se da li poslanici znaju da to Crna Gora ne može podnijeti? Pa naravno da znaju, ali crnogorski poslanici igraju pozorišnu predstavu. Doduše, ovdje u pitanju jedan postmodernistički pristup. Nema režisera niti ima potrebe za njim. Tu su profesionalni kamermani državne televizije, a glumci, u ovom slučaju narodni poslanici, ne moraju ni biti svjesni da su dio predstave.

Ali, iako možda nisu svjesni da su dio predstave, poslanici su itekako svjesni da nemaju nikakve odgovornosti. Ni zakonske ni moralne. Pa zato se postupa po onoj: “Predloži, šta te briga, i onako niko ovaj budžet ne drži za ozbiljno”.

Ali, ono što je ozbiljno je što od realizacije budžeta zavisi preživljavanje Crne Gore, ne samo u narednoj godini, već i u nekoliko narednih. Naša ekonomija je krhka, nediversifikovana, ovisna o turizmu i donacijama iz inostranstva. Bilo kakva nova kriza za našu ekonomiju ne bi bila teška, već smrtonosna.

“Večera budala”

Onda bi sljedeće najlogičnije pitanje bilo, a zašto su narodni poslanici toliko neodgovorni prema pitanju od državnog značaja i smrtne važnosti za zemlju i građane koju predstavljaju?

Odgovor je nažalost prilično otužan. Crnogorski parlament je izgubio na kvalitetu, posebno intelektualnom. Zahvaljujući nedostatku u izbornom zakonodavstvu, tačnije nepostojanju otvorenih izbornih lista, šefovi političkih partija u Crnoj Gori igraju predstavu “Večera budala”, trudeći se da u parlament, čast izuzecima, delegiraju likove bez ikakvog intelektualnog kredibiliteta. Oni tako sebi osiguravaju potpuni monopol nad partijom na čijem se čelu nalaze. I pri tome nema razlike da li je u pitanju stranka lijevog ili desnog centra, manjinska partija. Svi funkcionišu po istoj matrici.

Na taj način, poslanici su samo postali mašinerija za dizanje ruku. Odluke su već donesene na nekom drugom mjestu. Tako je otvoren put da odista u onom najgorem smislu, svako može postati poslanik. Od svih kvalifikacija trenutno potrebnih za poslanika, najvažnije je da vas ne trni ruka.

Bilo kakva odluka da je donesena ona nije plod kreiranja, analize i stava poslanika u državnom parlamentu.

Nažalost, znanje većine njih o budžetu je na nivou poslanika iz predstave “Đetići u parlamentu”.

Ali ima još jedna kultna scena iz ove predstave. Jedan od pretendenata na poslanički mandat na kraju preklinje: “Molim Vas, samo me pustite da budem ovdje među vama. Evo neću se živ čuti i dizaću ruku za sve što treba”.

Otprilike, ovo vam je profil poslanika u državnom parlamentu i danas. Osim što se ovo klečanje i moljenje odvija u stranačkim prostorijama. Tu se ne dijele samo poslanički mandati, već i sve funkcije po širini, visini i dubini.

Sve će to naš budžet platiti i pozlatiti

I tu dolazimo do fundamenta naše nesreće, a to je činjenica da u Crnoj Gori institucije nikada nisu zaživjele. Sve je kod nas forma u kojoj nešto na tabli piše, ali naravno to nikoga ne obavezuje niti kome šta znači.

Građani znaju dobro iza kojih vrata stanuje moć. I tamo i odlaze po ono što im treba. Na tim vratima ne mora pisati ništa.

U društvu straha, građani postanu majstori čitanja onoga što piše između redova, u podtekstu.

Zato ovdje moć ne mora da ima nikakav institucionalni paravan.

I zato je parlament ovdje samo jeftina zabava za penzionere i sve one druge koji nemaju ili novca ili mašte za neki drugi vid zabave. Tako je parlament postao zamjena za “Zadrugu”, “Farmu”, “Parove”, tursku ili špansku seriju. Vrijeme za razonodu i razbibrigu. Koju istina, svi preskupo plaćamo.

Ali koga briga, sve će to naš budžet platiti i pozlatiti.

Još kada bi prosječan građanin ukapirao da tu zabavu on plaća iz svog džepa, bilo kroz porez bilo kroz nova zaduženja.

Bojim se, kako stvari stoje, da će ovaj vid zabave trajati dok ne vidimo dno, odnosno bankrotiramo. Sigurno, da ćemo i onda gledati neki parlament. Samo što većini, ništa neće biti smiješno i zabavno.

Do tada, živio budžet. Ako ne izdrži sve one stavke koje se u njega trpaju, sigurno će istrpjeti poslaničke plate.

Show must go on, u svakom slučaju!!!

Al Jazeera