Odoše svi sem lidera DF-a

Piše: Duško Kovačević, novinar

DPS je prelomio nakon dugog i upornog odlaganja odlaska starih vukova, ili bolje reći partijskih Metuzalema. Oni su možda i imali izgovor da ih zadrže još neko vrijeme, jer su sa njima pobjeđivali tolike decenije, ali Demokratski front nije. On je još uvijek ostao netaknut, iako formalno demontiran od nedjelje.

Čak je i u SDP-u demisionirao i jedan relativno mladi Raško Konjević, ali ne i Andrija, Slaven, Peđa ili Goran Danilović, i tu iritirajuću činjenicu, čini se, ne može prikriti ni odlazak Medovog PzP-a.

Nije zgoreg napomenuti da je fenomen “podmlađivanja partije” stara komunistička mantra ili zavlakuša, koja je u stvari malo kada donijela nešto novo i mlado u polju ideja i politike. Maska, koja je tobožnjom avangardom pokrivala partijsku i birokratsku sklerozu. Ali, svakako, to je makar u onoj pojavnoj i doživljajnoj senzaciji rađalo nadu kroz osjećaj makar neke pokretljivosti i reforme.

Inače, gotovo kompletna crnogorska politička scena je u modu novog i mladog i tu prvenstveno mislim na uragan koji briše sve pred sobom, naravno, govorim o Evropi sad. Definitivno, 30. avgust ovaplotio je jednu novu političku konfiguraciju. Ali kao što već rekoh, Demokratski front, sužen ili kakav god, odolijeva smjeni generacija, i ne samo da prkosi aktuelnim trendovima, nego je na najznačajnije funkcije u glavnom gradu inaogurisao stara i poznata lica, i to u predvečerje parlamentarnih izbora, što je zaprepastilo čak i njegove najvatrenije podržavaoce.

Dakle, postavlja se pitanje – u kakvoj atmosferi i sa kakvim licem Demokratski front izlazi na veoma važne izbore 11. juna? Čini mi se nikad u gorem stanju i sa manje šanse za dobar rezultat (spram Frontovih ne malih mogućnosti i projekcija), iako nikad ne treba potcijeniti njihovu predodređenost, talenat i populistički eros koji ih je mnogo puta izvukao iz nezavidnog položaja, naravno, ne kroz gandijevsko-darmički eksperiment.

S druge strane, veoma neprijatna situacija sa navodnim ali procesuiranim tovarima kokaina i Frontovom ikoničnom figurom Milom Božovićem, otvara dubok ambis starih nagađanja po kojima su Front i DPS u u dubinskom dodiru i prelivanju!

Dodamo li tome Carevićev urbanistički plan za Bečiće od prije par godina, kada je upravo DPS eliti, i podzemnoj i nadzemnoj, omogućena velelepna gradnja na prestižnim i domorskim lokacijama, o čemu se detaljno i naširoko pisalo u medijima, sve postaje kudikamo jasnije.

Prema tome, sve nas upućuje, ne samo politika i predugo istrajavanje u njoj, da je veliko pospremanje i čišćenje liste DPS-a moralo biti simultano praćeno istim procesom i u Mandićevom političkom i parapolitičkom savezu, zar ne, i taj zahtjev gotovo ne skriveno dolazi iz vani. U suprotnom, ko zna šta još može izletjeti iz Europolove Pandorine kutije, jer ona osim inkriminišuće dimenzije posjeduje i političku ambiciju i prisilu.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)