Kultura

Ljudi su gladni emocija na filmu

Nataša Ninković (FOTO: Andreja Damjanović)

Ovogodišnje ostvarenje “Ajvar” Ane Marie Rossi, donijelo je divi regionalnog glumišta Nataši Ninković, možda, i jednu od najplodonosnijih godina u karijeri.

Melodrama o ljubavi između dvoje ljudi u četrdesetim godinama, koji se nalaze na najvećoj životnoj prekretnici do sada, u kojem igra pored Sergeja Trifunovića, donijela joj je pregršt nagrada, u Srbiji i regionu.

Prema njenom mišljenju, “Ajvar” je jedna sasvim mala intimna priča o razlazu dvoje ljudi, koji su izmješteni iz svog prirodnog okruženja, bez djece… A ono što nam u današnje vrijeme nedostaje, upravo je više takvih filmova, koji se bave nama običnim ljudima.

“U pitanju je naizgled obična priča, da bi na turbulentnom prostoru gdje živimo rekli ‘ni o čemu’. Jer smo zatrpani takvim krajnostima u realnosti, korupcijama, lažima, ubistvima, gdje emotivna priča djeluje kao ništa! Međutim, pokazalo se da su ljudi željni, da ne kažem gladni, upravo takvih tema i ličnih priča o njima samima. U površnom, materijalnom svijetu instant zadovoljstava u kojem žive odjednom se suočavaju sa nečim ličnim, gdje se prepoznaju. To je ujedno i film o svim ljudima koji su otišli iz svoje zemlje i koji nisu uključeni u novo društvo, a prevazišli su ono iz kog su pobjegli”, ističe u razgovoru za Vikend novine Nataša Ninković.

Vida, koju Ninković u ovom filmu tumači, jedna je pametna savremena žena, prevodilac, pomalo usamljena u tuđoj zemlji u kojoj ima samo svog partnera i psa. Uživala je dok je ovu ulogu gradila, kako ona kaže “minimalnim sredstvima”.

“Ona je pomalo opsesivno kompulsivna, iz razloga što je u emotivnom smislu, ne mogi reći neosviješćena, ali potiskivanje je njen način prevazilaženja problema. Imala je matricu još u roditeljskoj kući gdje je gledala majku koja nosi urnu svog pokojnog muža sa sobom i ne priznaje da je on mrtav. Ona doduše reaguje na taj problem kada je u pitanju majka, a kod sebe to naziva drugačijim imenima… Uloga je jako zanimljiva za igranje, jer je čitav jedan svijet zaključan u njoj, o koj em ona uporno ćuti i nosi ga svuda sa sobom do kraja filma”, pojašnjava Ninković.

Film je postavljen iz ženske vizure, a donekle se i dotiče teme materinstva. Samim tim, kroz prizmu filma može se savršeno konstruisati položaj žena i ustaljenih patrijarhalnih normi najprije na Balkanu, a onda i u ostatku svijeta.

“Prisutna su očekivanja sredine, roditelja, prijatelja…Kod nas se još uvijek ne poštuju nečija intima i sopstveni izbor. Kod nas se ne smatra nevaspitanim da ti neko priđe i pita što nemaš djecu, koliko zarađuješ, da te ocjenjuje po sopstvenim aršinima da li si uspio ili nisi, pogotovo kad su u pitanju ljudi koji napuste svoju rodnu zemlju. Njima se ne prašta neuspjeh, jer ubrzo uslijedi pitanje ‘pa što si i odlazio uopšte’?! Ne bih rekla da je to samo ženski problem, to nema rodnu pripadnost”, kaže glumica.

Publika, ali i kritika, posebno crnogorska, pokazala je da voli, razumije, možda se i identifikuje sa akterima “Ajvara”, a najbolji dokaz za to su nagrade. Nakon što je na 54. Filmskim susretima u Nišu, osvojila prestižno priznanje, Carica Teodora, u Crnoj Gori je na čak dva festivala odnijela glavne nagrade, Zlatnu mimozu na Montenegro film festivalu u Herceg Novom i nagradu za najbolju glumicu na Mojkovačkoj filmskoj jeseni.

“Nagrade mi naravno znače mnogo, pogotovo zato što nismo znali da li će ljude interesovati ova tema i što sam strijepila da li će publika moći da se identifikuje sa mnom, jer Vida nije atraktivan lik na prvi pogled. Imajući u vidu da je “zaključan lik”, često sam govorila na snimanju da se bojim da će ljudi nakon 10 minuta gledanja reći: ‘ma ostavi je odmah, molim te, ko će da trpi tu energiju?’ Srećom, nijesam bila u pravu i presrećna sam kad na festivalima gledam publiku dok gleda film”, priznaje prvakinja beograskog Narodnog pozorišta.

Iako ima zavidnu filmografiju, sa rolama koje se pamte, otkriva da su sve uloge podjednako dio nje, da ih samo dijeli na dobre i na loše.

“Posljednja je uvijek najdraža, a to je Vida trenutno. Što se tiče televizije voljela sam jako ulogu Riki Salom u seriji ‘Cvat lipe na Balkanu’, volim i ludu Nataliju u ‘Ubice mog oca, jer zna da me zabavi… Sad željno iščekujem povratak ulozi Madam u ‘Senkama na Balkanu'”, kaže ona.

Rad u pozorištu puno voli, ali smatra da je sve manje dobrih komada. Međutim, izdvaja ulogu Selestine u istoimenom komadu Fernanda de Rohasa u režiji Milana Neškovića, u koprodukciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta i budvanskog Grad teatra.

“Kada je pozorište u pitanju, imam dosta ponuda i ima lijepih i dobrih uloga, ali da bi predstava bila dobra mora da se poklope sve stvari, reditelj, ekipa, tekst, uloga… Bez obzira na moj doprinos, koji može da bude maestralan, ako predstava to ne prati, nažalost ostajete bez osjećaja ispunjenosti. ‘Selestina’ koji sam radila u koprodukciji sa Budva Grad teatrom mi je bila veliki izazov i desilo mi se nešto što sam dugo čekala na sceni, a to su unutrašnji mir i sigurnost”, ističe Ninković.

Evidentno je da će u Holivudu prilikom predaje štafeta starije glumačke garde doći do opadanja kvaliteta. Ali to nikako neće biti slučaj i sa smjenom generacija u Srbiji i Crnoj Gori, jer među mlađim snagama i te kako ima nasljednika velikog Dragana Nikolića, Milene Dravić, Nebojše Glogovca… Međutim, među njima nažalost nema puno lidera.

“Apsolutno ima ko da ih zamijeni. U Srbiji su se pojavile mlade, talentovane glumice koje znaju šta hoće, misleće, radoznale, lijepe… Nadam se da će se izboriti za svoj prostor i da će ostati svoje. Ima i par mlađih glumaca, ali nema ih puno koji su lideri, koji mogu da nose film, predstavu. To je taj mač sa dvije oštrice u toj hiperprodukciji, gdje od njih ne traže puno sem da budu prirodni i da se ‘ponašaju’. Neki pomisle da je to to i onda nastaje problem”, primjećuje glumačka diva.

Kada je u pitanju kinematografija regiona, hiperprodukcija je u punom jeku, i žao joj je što se stalno ide iz krajnosti u krajnost.

“”Plašim se od te količine šta će da ostane i da u stvari traje. Ne slažem se sa parolom samo da se snima i radi. Mnogo je važno zašto i zbog čega, a to sve manje znamo gledajući mnogobrojna ostvarenja”, priča poznata glumica.

9

avatar
1000
6
3
0
 
8
gladniStara PodgoricakomsijaSrpkinjaNavijač
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
gladni
Gost
gladni

Ja sam gladan ljeba pushti emocije

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

Je li moguće da Vikend novine nešto lijepo objave?

komsija
Gost
komsija

Ja sam zedan piva,sad cu drmnut dva tri

Šćepan majušni
Gost
Šćepan majušni

99% ljudi na ovim prostorima je emotivno defektno – na moju žalost i ja spadam u tu grupu

Mileva
Gost
Mileva

Nataša poslije korekcija. Pa da nešto porogovori da vidimo kako je ispala

Aevin
Gost
Aevin

Zena je apsolutno prirodna, vidi se po njoj.
Ne pricaj i ne pljuvaj po ljudima kad NE ZNAS.

Navijač
Gost
Navijač

Jesi li je ti gledao prije kako izgleda?Ili fotošop ili korekcije,u svakom slučaju nije to Nataša kakvu je znamo,mislim na fizički izgled.

Srpkinja
Gost
Srpkinja

Srbija je od uvjek rugoba bila pa si ti ljepotan ljubi ga majka

Ida
Gost
Ida

Ova zena je talenat, ljepotica, danas joj nema ravne!

Send this to a friend