NASA je kontaktirala dr Džordža Landa i Beta Jermana kako bi razvila visoko specijalizirani test koji će im dati sredstva za mjerenje kreativnih potencijala NASA-inih raketnih naučnika i inženjera, piše Ideapod.
Test se pokazao vrlo uspješnim za NASA-ine svrhe, ali naučnicima su ostavili nekoliko pitanja: odakle dolazi kreativnost? Jesu li neki ljudi rođeni s njom ili su je naučili? Ili to proizlazi iz našeg iskustva?
Naučnici su tada testirali 1600 djece u dobi između 4 i 5 godina. Ono što su otkrili šokiralo ih je. Ovo je test koji gleda na sposobnost da se s novim, različitim i inovativnim idejama pristupi problemima.
Što mislite, koji postotak te djece je upao u kategoriju mašte koja je u granicama genijalnosti? Punih 98 posto!
Ali ovo nije prava priča. Naučnicisu bili toliko zaprepašćeni da su odlučili napraviti longitudinalnu studiju i ponovno ispitati djecu, pet godina kasnije kad su imali deset godina.
Rezultat? Samo 30 posto djece sada je upalo u kategoriju mašte koja je u granicama genijalnosti.
Kad su djeca testirana s 15 godina, postotak je pao na 12 posto!
Što je s nama odraslima? Koliko nas je još uvijek u kontaktu s našim kreativnim genijem nakon godina školovanja?
Nažalost, samo 2 posto.
“I za one koji sumnjaju u dosljednost tih rezultata – ili misle da bi mogli biti izolirani slučajevi – ti rezultati zapravo su bili replicirani više od milion puta”, piše Gevin Nascimento čiji je članak prvi put upozorio na ovu nevjerovatnu studiju i njegovu šokantnu implikaciju: školski sistem udaljava nas od našeg kreativnog genija.
“Razlog za to nije previše teško shvatiti; škola, kako to jasno zovemo, institucija je koja je istorijski uspostavljena kako bi služila željama vladajuće klase, a ne običnih ljudi”.
“Da bi takozvana elita mogla održavati svoje raskošne životne stilove otvorenog luksuza – tamo gdje najmanje pridonose, ali uživaju najviše – shvataju da djeca moraju biti zaglupljena i mora im biti ispran mozak kako bi prihvatili njihov gramzivi sistem umjetne oskudice, beskrajnog iskorištavanja i neprekidnog rata”, piše Nascimento.
Land kaže da imamo sposobnost da budemo na 98 posto ako želimo. Iz onoga što su otkrili iz studije s djecom i od načina na koji mozak funkcioniše, postoje dvije vrste razmišljanja koje se odvijaju u mozgu. Obje se koriste različitim dijelovima mozga i to je sasvim drugačija vrsta paradigme u smislu kako ono oblikuje nešto u našem umu.
Jedan se zove divergentna – to je mašta, koja se koristi za stvaranje novih mogućnosti. Druga se naziva konvergentna – kada donosite odluke, testirate nešto, kritizirate, procjenjujete.
Dakle, divergentno razmišljanje djeluje poput akceleratora, a konvergentno razmišljanje djeluje kao kočnica.
“Otkrili smo što se događa s tom djecom kada ih školujemo – podučavamo ih da istodobno koriste obje vrste razmišljanja”, kaže Land.
Kada neko zatraži od vas da smislite nove ideje i vi ih iznesete, ono što će vam u školi reći je: “Pokušali smo to prije”, “To je glupa ideja”, “Neće funkcionisati” i tako dalje.
Evo što moramo prestati raditi:
“Kad zapravo gledamo u unutrašnjost mozga, vidimo da se neuroni međusobno suprotstavljaju i zapravo smanjuju moć mozga jer stalno procjenjujemo, kritikujemo i cenzurišemo”, kaže Land.
“Ako djelujemo pod strahom, koristimo manji dio mozga, ali kad koristimo kreativno razmišljanje, mozak živne.”
Što je rješenje?
Moramo ponovno pronaći tog petogodišnjaka. Ta sposobnost koju mi kao petogodišnjaci posjedujemo nikada se ne gubi.
“To je nešto što vježbate svaki dan kada sanjate”, podsjeća nas Land.
Skola ima svoju sutinu, osnovanost i neophodna je u svim sistemima i drustvima. E sad, koliko je kvalitetno, kompaktno i mastovito u tih 12 godina i kakav kadar predaje, to je druga strana price…iz nekih generacija izadju sushti genijalci , a iz nekih manje genijalni
Skola oduvijek sputava kreativnost, a podstice reproduktivnost probranoga znanja. Favorizuje ponavljace, one koji samo ponavljaju napamet nauceno, a kaznjava svaku pojavu (drugcijega) misljenja. Jedan od razloga svakako je nekompetentnost predavaca, jer i oni su iznikli iz takvoga sistema.
Upravo tako. Predavaci moraju biti pedagozi, ucenici moraju biti slobodniji da kazu sto misle (bilo pogresno il ispravno), a predavaci bi trebalo da ih u tome podsticu, koriguju, dodatno informisu, procjenjuju njihove sposobnosti…
Sadasnji obrazovni sistem je totalno zastario , prakkticna nastava fali …