Zaokruživanjem suvereniteta Crna Gora demontira velikosrpski projekat

Vesna Šofranac

Ljudi iz rukovodstva Srbije, nažalost, i svojim primitivnim vukabularom i praktičnim djelovanjem – pokazali su da su im ‘temelji’ na velikosrpskim aspiracijama, da su još u zanosu nastojanja da budu ‘svi Srbi u jednoj državi’. Uvjeren sam da je neviđeni izliv uvreda, šovinizma i fašisoidnih poruka izraz samoga karaktera te vlasti, ali i velikih aferaških i drugih unutrašnjih problema sa kojima ne mogu da se izbore. Besprimjerno, svakovrsno atakovanje na Crnu Goru nije samo zbog crkvenih objekata i imovine SPC, već zbog obnove CPC i zaokruživanja suvereniteta ‘odbjegle srpske zemlje’, a time i ‘izmicanja tla ispod nogu’ mogućnosti da se stvore uslovi za ostvarenje velikodržavnoga projekta.” Ovim riječima počinje razgovor za Vikend novine poznati novinar i publicista Danilo Burzan.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti izazvao je otvoreno protivljenje Srpske pravoslavne crkve, ali i neprimjerenu reakciju Srbije, njenih najviših zvaničnika, istoričara, intelektualaca… Kako gledate na dešavanja povodom izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i odgovor države Crne Gore?

BURZAN: Taj Zakon je morao biti usvojen iz najmanje tri razloga. Prvo, raniji zakon je davno prevaziđen (iz 70-ih godina minuloga vijeka), drugo, ta oblast je morala biti uređena u skladu sa savremenim civilizacijskim dostignućima i treće – adekvatna pravna regulacija tih pitanja jedno je od potonjih (ali vrlo značajnih) potreba punoga konstituisanja crnogorskoga identiteta i države. Da će biti protivljenja i snažnoga otpora – prvenstveno SPC i (veliko)srpske opozicije – znalo se i ranije. To protivljenje je prvenstveno političkoga (velikodržavnoga), a potom i materijalnoga karaktera. Mislim da je to jasno svakome ko poznaje istorijske i druge činjenice i ko se elementarno razumije u politiku. Zna se i da je uzrok tome “garašaninovski” – svojatanje Crne Gore i svega crnogorskoga, odnosno neugaslo nastojanje da se (kad-tad) ostvari projekat velike Srbije, koje, inače, bez Crne Gore ne može biti Stoga je i očekivana “pomoć” zvanične Srbije “ugroženima” u Crnoj Gori i miješanje u unutrašnje stvari “bratske” suverene države. Shvataju i oni da im je suverena Crna Gora zauvijek “pobjegla iz srpstva” i da im je potpuno “demontirala” njihov projekat…

Šta su posljednji događaji pokazali?

BURZAN: Sve što se minulih dana i nedjelja dešavalo u vezi s rečenim Zakonom bjelodano govori da je u pitanju bitka protiv nezavisnosti Crne Gore i iskaljivanje šovinističkoga (pa i fašističkoga) bijesa zbog njenoga “bjekstva” iz “srpskoga korpusa”… Ipak, državni organi Crne Gore pokazuju da su dosegli visok nivo i osposobljenosti (i mudrosti) da adekvatno odgovore i na te, kao i na
sve slične izazove.

Vi ste u svojim izjavama bili potpuno jasni – da bez obnove Crnogorske pravoslavne crkve nema zaokruživanja državnog identiteta, ali i da se radi o procesu koji traži strpljenje. Kakvi izazovi stoje pred državom u primjeni Zakona?

BURZAN: Tako je… Rješavanje tzv. crkvenih pitanja jedno je od potonjih u konstituisanju obnovljene nezavisnosti i državnoga suvereniteta. To se dugo očekivalo, a znali smo poodavno (i vjernici i ateisti) da se sveta Crnogorska pravoslavna crkva mora obnoviti. A svako ko poznaje ovu sredinu i razumije društvene procese zna da je to – iz istorijskih, saznajnih i socioloških razloga – složena rabota za koju se mora imati strpljenja, a to će reći i vremena. Tome uveliko doprinosi neznanje, propaganda i mitomanija, pa je zato ta tematika tek sada došla na red. A prava istina o svemu tome i dalje se teško probija… Država će u primjeni rečenoga Zakona imati “pune ruke posla”… Ipak, mislim da će se nastaviti sa već iskazanom mudrošću i da se ništa neće “lomiti”, odnosno da će se ubrzo ispostaviti da nema nikakve “otimačine” crkava i manastira. No, uprkos tome, biće još puno otpora i nastojanja da se te potrebe države “oburdavaju”. To će se, vjerujem, prevazilaziti razumom i strpljenjem, a nadam se i da će se lagano i dalje mijenjati svijest i saznanje “pobunjenika” o pravoj suštini toga Zakona i neminovnih procesa…

Kako rješavati probleme, a ne dođe do podjele među pravoslavnim vjernicima?

BURZAN: Podjele… Pa, oduvijek ih je bilo i biće ih… Uostalom, među pravoslavcima i ostalim Crnogorcima malo je istinskih vjernika! To je više neki odnos prema tradiciji… Da su sve to, zaista, vjernici (pa i među sveštenicima!), mislim da se sve ovo i ovako ne bi ni dešavalo… Jer, koliko znam, izvorna vjeronauka ne uči sučeljavanju sa drugomislećime, pa ni prema državi, a posebno ne uči mržnji… Kad se, vremenom, utemelji Crnogorska pravoslavna crkva, a SPC nastavi da djeluje i u okviru države Crne Gore, po ovdašnjim zakonima, valja očekivati da splasnu i tenzije, makar kod vjernika. A političari će i dalje… po svome…

Vidjeli smo pokušaj paljenja crnogorske zastave na zgradi naše ambasade u Beogradu, izjave srpskih zvaničnika, kao i odgovor crnogorskih vlasti na pokušaj destabilizacije. Kako u svijetlu svih tih događaja vidite odgovor crnogorske države na provokacije, kao i dalje
odnose Podgorice i Beograda?

BURZAN: Nažalost, ljudi iz rukovodstva Srbije – i svojim primitivnim vukabularom i praktičnim djelovanjem – pokazali su da su im “temelji” na velikosrpskim aspiracijama, da su još u zanosu nastojanja da budu “svi Srbi u jednoj državi”. Uvjeren sam da je neviđeni izliv uvreda, šovinizma i fašisoidnih poruka izraz samoga karaktera te vlasti, ali i velikih aferaških i drugih unutrašnjih problema sa kojima ne mogu da se izbore. Besprimjerno, svakovrsno atakovanje na Crnu Goru nije zbog crkvenih objekata i imovine SPC, već zbog obnove CPC i zaokruživanja suvereniteta “odbjegle srpske zemlje”, a time i “izmicanja tla ispod nogu” mogućnosti da se stvore uslovi za ostvarenje velikodržavnoga projekta. Beogradski mediji “dolivaju ulje” stalno nastavljajući propagandne priče o “stradanju Srba” u “srpskim zemljama”, negirajući sve nacionalno crnogorsko, falsifikujući istorijske činjenice i nagovještavajući da će se (njihovim) strpljenjem, ipak, dočekati da se stvore uslovi makar za “proširenu” Srbiju, ako već ne da “svi Srbi žive u jednoj državi”… Uzgred, i u toj ujdurmi “prvoborci” su “poreklom” iz Crne Gore…

Vlasti Crne Gore su i ovom prilikom “položile ispit”… Zahvaljujući mudrosti, strpljenju i uvjerenju da se radi ispravna stvar, za interese države, reagovalo se odmjereno, čak i u prilikama koje su iziskivale odnos po onoj “…i čuvaj mu obraz – ka on tebi”…

A odnosi Crne Gore i Srbije?

BURZAN: Odnosi između dviju država su prenisko pali, praktično, skoro do dna… Vjerujem da će, ipak, uslijediti lagano triježnjenje Beograda, čim se iole razbistri ova “mutljaga” kojoj su sami dobrano doprinijeli.

Veliku pažnju javnosti privukla je dezinformacija na portalu FOS, zbog čega je privođena sada već bivša glavna urednica. Njeno privođenje izazvalo je dosta polemike, ali i otvorilo pitanje zašto se na sličan način ne reaguje na razne dezinformacije koje plasiraju pojedini portali koji huškaju, izazivaju rasnu i vjersku mržnju, a koji egzistiraju u Crnoj Gori. Kako Vi na ovo gledate?

BURZAN: Pridružujem se ocjenama da su nadležni državni organi morali naći načina da se efikasnije bore protiv te sve izraženije pošasti. Tu je država još na klimavim nogama… Iznenađuje navodna strukovna solidarnost novinara ili “novinara” sa takvim incidentnim, neprofesionalnim ponašanjem. Čemu povici da se “novinari ne smiju pritvarati” ako su počinili nešto nezakonito? Zar su oni mimo zakona i Ustava koji nalaže da su “svi jednaki”… Zar su Kodeks novinara i državni zakoni samo za “one druge”? Nevjerovatno je koliko je dugo novinarska profesija “u slobodnome padu”, sa malim izgledima da se uskoro opet cijeni kao tzv. “sedma sila”…

Vlada je krajem prošle godine usvojila Predlog zakona o medijima, koji uvodi dosta novina. Jedna od njih je da se mora otkriti izvor informacije ukoliko su u pitanju bezbjednost, teritorijalni integritet i zdravlje stanovništva. Da li su ovo dovoljne poluge za suzbijanje dezinformacija i uvođenja reda na medijskoj sceni Crne Gore?

BURZAN: Te odredbe treba da doprinesu nastojanju da se zaustavi neprofesionalnost i jako izražena zloupotreba slobode javne riječi. Nijesam siguran da će to biti “dovoljne poluge” za suzbijanje dezinformacija, jer će “druga strana” tragati za novim zloupotrebama, ali bi mogla da pomogne da se sadašnja situacija popravi, u interesu javnosti, koja je svakodnevno bombardovana poluistinama, obmanama i podvalama. No, najgore u tome je kada se “profesionalno” nude namjerno izmišljene “vijesti” zarad nečasnih ciljeva…

Crna Gora će odoljeti i novim izazovima

Koji su, po Vama, najveći izazovi pred Crnom Gorom u ovoj godini?

BURZAN: Očekuju nas vrlo dinamična i veoma raznovrsna zbivanja, kako na političkome, tako i ekonomskome, pa i na bezbjednosnome planu. Već nedavno iskazane emocije, strasti i nerazumijevanja u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti imaće svoj nastavak, posebno ako se odmah krene sa primjenom odredbi toga Zakona. No, kad (i ako) nezadovoljnici, vremenom, uvide da nema “otimanja” ničije imovine splasnuće i obim tenzija… Tu su, zatim, obaveze oko (sasvim neizvjesnoga) usvajanja izbornih propisa, a više je nego nepoznato što će, potom, opozicija (makar ona većinska) pripremiti uoči izbora, odnosno da li će ih bojkotovati, ili sprema nove “udare”.

Uskoro se očekuje konačna presuda za organizatore i druge aktere “državnoga udara” iz oktobra 2016, što će biti nova “šansa” dijelu opozicije (naravno, prije svih DF-u) da nastavi sa ranije viđenim ponašanjem, a moguće da se “skuva” još nekakva ujdurma koja bi prijetila destabilizaciji države i sigurnosti građana.

Sasvim je, takođe, “normalno” očekivati i nastavak brutalne “bratske” medijske agresije, a ako neke “šire” okolnosti omoguće, nijesu isključene ni “složenije” provokacije, u koprodukciji sa ruskim obavještajnim kuhinjama…

No, nakon svih ovih “crnih misli” sasvim sam siguran da će Crna Gora odoljeti i novim izazovima, i da ćemo biti u prilici da se radujemo mnogim našim novim uspjesima, kako na političkome, tako i ekonomskome, sportskome i drugim poljima… I biće vječna (i uspješna) Crna Gora!

Neviđena količina uvreda i mržnje u sprskim medijima, naročito prema Đukanoviću

Kako, prema Vašem mišljenju i na osnovu Vašeg bogatog iskustva, vidite medijsku scenu Srbije danas kada je riječ o Crnoj Gori i najvišim crnogorskim zvaničnicima?

BURZAN: U prilici sam da (kao nepopravljivi “ovisnik”) svakodnevno “konzumiram” povelike količine medijskih proizvoda i iz Srbije, kako štampanih, tako i elektronskih medija. Tamo, uglavnom, više nego ovdje, dominira tabloidno novinarstvo. Sve je to dozlaboga ispolitizovano… Na prste jedne ruke se mogu nabrojati, recimo, poslenici javne riječi koji “priznaju” da je Crna Gora, de jure i defakto, suverena država, a Crnogorci “normalna” nacija… Slušam, recimo, novinarku TV O2 kako javlja sa protestne šetnje u Beogradu, kako reče – “povodom diskriminacije Srba u Crnoj Gori, na Kosmetu i drugim krajevima naše države”… Tja!!!

Što tek reći o neviđenoj količini uvreda i mržnje koju svakodnevno iskazuju (posebno) prema šefu crnogorske države, pa i drugim zvaničnicima, kao i (dis)kvalifikacijama svega crnogorskoga… Neka im služi na “bratsku” čast!

Zakonskom regulativom doskočiti nepočinstvima

Dezinformacije, lažni video-zapisi, manipulacije… glavno su oružje koje se koristi u takozvanom hibridnom ratu. Plasiraju se preko raznih portala, kojih je sve više, kao i preko društvenih mreža. Crna Gora je ušla u izbornu godinu, pa će se pokušaji manipulacije i unošenja konfuzije među građane samo pojačavati. Šta mogu da urade institucije?

BURZAN: Ministarstvo kulture Crne Gore je nadležno za medije. Uglavnom, s tim u vezi, kao da nije… I oni kao da čekaju da neko drugi radi ono što se mora u ovakvim prilikama – zakonskom regulativom doskočiti nepočinstvima te vrste. Naravno, ima i drugih “nadležnih” koji su u ovome neefikasni. Neki se žale da nema zakonskoga osnova da djeluju, drugi da je to posao “onih drugih”, tek nevolje se gomilaju. Tzv. hibridni rat će se i dalje rasplamsavati… a medijska pismenost je još uvijek na vrlo niskome nivou.

Mora se naći zakonsko rješenje da se svakovrsnome medijskome divljanju stane na kraj, odbacujući svako skrivanje iza poštapalica o “medijskim slobodama”, jer je njihova zloupotreba sasvim druga tematika…