Bursać: Zašto ova Crna Gora neće ni pod razno sponzorisati rezoluciju o Srebrenici?

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Crna Gora sa ovim vlastima NEĆE biti sponzor Rezolucije o genocidu u Srebrenici! To se jednostavno neće desiti, jer ne možete zamisliti četničkog vojvodu Mandića kako sa pozicije predsjednika Skupštine sponzoriše akt koji osuđuje genocidne četnike iz jula 1995. Ipak je ovo “neka nova Crna Gora“ sa Crkvom Srbije na čelu i mozgom negdje u Beogradu na koju ste se, valjda, do sad navikli.“

Na pitanje poslanika Demokratske partije socijalista Andrije Nikolića da li će se Crna Gora pridružiti Rezoluciji o genocidu u Srebrenici koja bi trebala biti izglasana u Generalnoj skupštini UN-a, ministar vanjskih poslova Filip Ivanović dao je mutan odgovor koji nema nikakve veze sa konkretnošću:

“Mi smo dobili jedno pismo koje je upućeno svim državama članicama UN od predsjedavajuće BiH da nas obavijesti da to nije zvanični predlog te države…“ poručio je između ostalog Ivanović.

Na kakvo se to pismo poziva Ivanović?

E sad, posebno je zanimljivo što je to pismo zapravo cirkularno papirnato smeće Željke Cvijanović pulenke Milorada Dodika, negatora genocida broj 1, koje kruži više po društvenim mrežama, nego po zvaničnim kancelarijama UN-a. Jer tom pismu u kome žena, zaposlena na razbijanju BiH, zapravo sugeriše svim ostalim da treba odbiti Rezoluciju o genocidu i jeste mjesto u smeću.

Naravno da je pisanje Cvijanovićeve sramno i naravno da nema veze sa zdravim razumom, pa njeno pismo i “preporuke“ treba shvatiti isključivo kao vučićevsko-dodikovsku histeriju oko Rezolucije i kao neočetnički plan da se ista ne usvoji. I opet, naravno, da su to svi relevantni politički faktori na planeti i u regionu shvatili, jer kako se drugačije postaviti prema anticivilizacijskim zahtjevima iz RS-a i nositeljima tih zahtjeva koji prijete ratom ako se Rezolucija usvoji, do li negacijom istih.

Makedonci su shvatili i hvala im!

To je, primjerice, shvatila i vlast susjedne Sjeverne Makedonije koja je postala kosponzor rezolucije o genocidu u Srebrenci. Preciznije, ministar spoljnih poslova Sjeverne Makedonije Bujar Osmani izjavio je da je Sjeverna Makedonija jedan od kosponzora Rezolucije UN o genocidu u Srebrenci za koju će se glasati 2. maja i pozvao Srbiju da je i ona podrži.

“Sjeverna Makedonija je kosponzor, zajedno sa Njemačkom, SAD i drugim zemljama, Rezolucije u UN da se 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije na genocid u Srebrenici 1995. i da se obilježava svake godine“, rekao je Osmani na konferenciji za novinare.

Treba li uopšte i kazati da je poziv Srbiji uzaludno rasipanje energije i volje, jer se upravo Srbija bori svim silama da ostane na pogrešnoj strani povijesti negirajući genocid i veličajući ratne zločince. Zaboga miloga, ne možete očekivati od države u kojoj murale sa ratnim zločincima štiti ta ista država da prizna i osudi genocid koji je logistički i u ljudstvu potpomogla.

Dobro, nije da to svi ne znamo, nego odista šta je sa vlastima u Crnoj Gori?

Pa situacija je takva-a nepromijenjena je od avgusta 2020. da su na poziciji moći u Crnoj Gori snage koje ideološki, a bogme i politički i civilizacijski stoje iza Vučića i Dodika. Samo kada čujete predsjednika skupštine, četničkog vojvodu Andriju Mandića koji bi “ispisivao“ zemlju iz NATO pakta, kada čujete te “osvježene“ vlasti koje bi se najradije upisale u srpske izborne jedinice ili se spojile sa RS-om, onda vam je savršeno jasno zašto ministar Ivanović kao izgovor za nepridruživanje Crne Gore potpisivanju Rezolucije koja je civilizacijski čin, koristi nekakvo opskurno pismo Željke Cvijanović.

Ili kako reče BiH analitičar Haris Imamović:

“Kolebanje ministra vanjskih poslova Crne Gore po pitanju rezolucije o Srebrenici najbolje ilustrira tektonske promjene (nagore) koje su se desile u ovoj zemlji nakon avgusta 2020. godine.“

Hoće li zahladiti odnosi Crne Gore i BiH?

I sve ovo vodi u potpuno zahlađenje odnosa Crna Gore i Bosne i Hercegovine, jer su na čelo Crne Gore došle snage koje su jednojajčani blizanci Dodikovom režimu u Banjaluci.

Nemojmo zaboraviti da je krajem februara ove godine Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uputilo zvaničnu protestnu notu vlastima Crne Gore jer je predsjednik crnogorske skupštine Andrija Mandić primio predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u službenim prostorijama, a da nisu bila istaknuta obilježja BiH, već njenog entiteta RS. Preciznije Mandić je poluprivatnu posjetu iskoristio za zvanični sastanak u najzvaničnijem mogućem prostoru.

Da ne bude zabune, ovo je i zvanično potvrđeno za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz kabineta ministra Elmedina Konakovića.

Iz bosanskohercegovačkog ministarstva ističu da je protestna nota upućena Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore i zbog poruka na zvaničnom sastanku Dodika i Mandića 27. februara.

Podsjetiću vas i ovo-Tokom zvanične posjete Podgorici Milorad Dodik je poručio da je “srpski svet” fenomenalna ideja.

Šrodingerova nota

A zašto sam podcrtao ovo “da ne bude zabune“?

Pa zato što bi se zabuna stvorila ako bismo samo slušali crnogorskog ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića, koji je kazao da nije tačno da je zvanično Sarajevo poslalo protestnu notu Crnoj Gori, nakon sastanka predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika sa predsjednikom Skupštine Crne Gore Andrijom Mandićem.

Konkretnije:

“Nikakvo zvanično saopštenje ni Vlade, ni ministarstva BiH o tom pitanju nije bilo, a nije bilo ni sa naše strane. To pitanje postavite Sarajevu, pa neka Vam oni odgovore. Nije na državi prijema eventualne protestne note da Vam kaže je li ili nije ona upućena.“

Pa evo ja koristim priliku da pitam ko izbjegava istinu, da ne kažem, ko laže: BiH ministar Konaković ili crnogorski ministar Ivanović? Pošto protestno pismo nije Šrodingerova mačka da ga ima i nema u isto vrijeme-može samo da ga ili ima, ili nema. Tačka.

A cjelokupna ova mikrodiplomatska sprdnja na relaciji, nadam se još uvijek dobrih komšija, nastaje iz dva razloga, koji se sljubljuju u jedan:

1. Bosna i Hercegovina sa jedne strane ima klasično dvovlašće u svom najnesretnijem obliku-pola države su uzurpirali neočetnici sa Dodikom na čelu, koji koriste svaku državnu funkciju ne bi li srušili temelje državnosti BiH-od Rezolucije o Srebrenici preko priznanja Kosova.

2. Sa druge strane, u Crnoj Gori je na vlasti protosrpska koalicija koja prima direktive iz Beograda i ponekad Banjaluke dok se na silu trudi predstaviti kao još uvijek pro EU i donekle pro NATO savez.

U takvoj konstelaciji snaga, sva bitna pitanja, a pitanje usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici jeste bitno pitanje- ostaju neriješena i maglovita.

Smisao u magli?

Ali koliko god magle bilo jedno je jasno: Crna Gora sa ovim vlastima i na državnom i na lokalnom nivou NEĆE biti sponzor Rezolucije o genocidu u Srebrenici kao što je to učinila primjerice Sjeverna Makedonija. To se jednostavno neće desiti, jer ne možete zamisliti četničkog vojvodu Andriju Mandića kako sa pozicije predsjednika Skupštine sponzoriše akt koji osuđuje genocidne četnike iz jula 1995. Pa je svako pitanje o sponzorstvu ili čak podršci za usvajanje Rezolucije od strane ovih vlasti Crne Gore zapravo retoričko i introspektivno jer se odgovor zna i on je negativan.

Ipak je ovo “neka nova Crna Gora“ sa Crkvom Srbije na čelu i mozgom negdje u Beogradu na koju ste se, valjda, do sad navikli.

Rezolucija o Srebrenici će to pokazati.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)