Kako Tretirati Političare?

Dobro jutro! Ovo je još jedno ponavljanje teze da političare ne moramo obožavati niti simpatisati, da bi oni dobro radili svoj posao. Sa njima treba graditi odnose koji nalikuju trgovačkim. Mi vama glas, vi nama uslove za normalan život i rad.

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Potražite nas na ovoj aplikaciji.

Kako tretirati političare?

Ne treba gajiti iluziju da ćemo svi u Crnoj Gori razumjeti da političare ne treba mistifikovati i uzdizati na mjesta sa kojih se teško poslije mogu spuštiti. Ali moramo često ponavljati gradivo o tome što znači moć i kako se prema moći trebamo odnositi. Tridesetogodišnja vladavina DPS-a i partnera je do 2020. bila jedina demokratija sa kojom smo se mi koji danas živimo u Crnoj Gori upoznali. To je bila konsolidovana, stabilna politička moć, koja je uz sve manjkavosti, omogućila neke velike pomake Crnoj Gori. Ipak ona je dosegla svoje limite i nije mogla dalje. Dosegla je svoje limite mnogo prije nego što je smijenjena iz pogrešnih razloga.

Ipak, strateški pravci Crne Gore u spoljnoj politici utabani preuzetim obavezama, kao i političko-sistemska usmjerenja, okamenjena u Ustavu, čine to i da se političari koji su ušli u politiku sa drugačijim namjerama, prilagođavaju real-politici. Od vatrenih anti-nato propagandista dobili smo u vrlo kratkom roku ubijeđene transatlantiste.

Efikasnije je, dakle, uticati na javno mnjenje, nego na političare. Iskustvo nam to pokazuje. Ukoliko javno mnjenje ubijedimo da je nešto što je nama važno od izuzetne važnosti za cijelu zajednicu, mi smo na pola puta da ostvarimo svoj interes.

Zato su političari opsesivno usmjereni na medije. Neki od njih su pomislili da će društvenim mrežama, to jest društvenim medijima, kako se na engleskom zovu, moći da izbjegnu posrednike, i da će uspjeti direktno da komuniciraju sa javnošću. Ova strategija je neđe dala rezultate, ali se u Crnoj Gori češće završavala neuspjeom. Pogledajte najaktivnije tiktok političare Abazovića i Dajkovića i uporedite njihovu realnu moć sa internet popularnošću.

Znači da tradicionalni mediji i dalje imaju monopol nad kreiranjem javnog mnjenja i nad kreiranjem mišljenja. Međutim, i popularnost medija zavisi od nečega, tj. nekoga, a to su čitaoci.

Čitaoci su i birači.

Ako ti birači biraju političare na osnovu toga što ti političari jesu, a ne ono što će ti političari biti kada se dohvate vlasti, onda mrka kapa. Jer javnost nije jedna i monolitna, nego postoji mnogo raznih mnjenja koja se sva zajedno zovu imenom jednog javnog mnjenja.

To javno mnjenje je valuta u političkim utakmicama. Mi zato ne treba da se trudimo da izaberemo prave ljude na prava mjesta, nego da učinimo naš interes politički profitabilnim za političare. Profitabilnim u  valuti o kojoj je maloprije bilo riječi.

Tako razmjenjujemo sa političarima uslugu za uslugu. Ne time što će nas kupiti sa 50 eura za glas, ili radnim mjestom na koje ne moramo dolaziti. Nego kreiranjem uslova dobrog obrazovanja za našu đecu, dobrom putnom i drugom infrastrukturom, dobrim urbanim planiranjem. U svojim namjerama ćemo biti uspješni onoliko koliko naša vizija postane politički profitabilna, odnosno onoliko koliko ona donosi dobrih posljedica najvećem broju ljudi. Kada i ako tako naštelujemo sistem, onda će ovo biti prosperitetna zemlja.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)