Pjevačica Severina Vučković pojavila se juče u Opštinskom kaznenom sudu u Zagrebu zbog nastavka suđenja s Gordanom Buljan Flander, bivšom direktorkom Poliklinike za zaštitu djece i mladih tog grada, te Ljiljanom Klinger, direktorkom sinovljeve škole.
“U ovom predmetu država tuži mene. Nije bitna direktorka već na koji način su prihvatili njenu kaznenu prijavu u kratkom roku i moram reći da država na ovakvim minornim slučajevima troši novce poreznih obveznika, gdje se uticalo i na ministra Božinovića i na ostale. To je strašno. Mislim da ću ja dokazati svoju nevinost i da sve ono što je izašlo u javnost u vezi ovih poruka, da su to sve poruke koje su izašle naknadno jer su mene tužili mnogo ranije… Kaznena prijava direktorke je u rekordnom roku usvojena i oni su podigli optužnicu i to je pitanje zašto nisu moju prijavu uopšte uzeli u razmatranje za sve ono što je ona radila. Ovdje se ne radi o njenom strahu za njen život, ovdje se radi o strahu da zaustavi sve ono što je radila s pozicije moći i sve ono što je krivo radila i što se uplitala u sudske postupke u koje nije trebala. Optužnica protiv Rimac i milijarde poruka kao što su moje izlazile u novinama, ali ne toliko često kao njene i ne s toliko puno ljudi. Optužnica protv Rimac nije podignuta, ali protiv mene jeste. Ja sam glavni kriminalac u ovoj državi“, rekla je ona.
View this post on Instagram
Riječ je, podsjetimo, o postupku pokrenutom od strane tamošnjeg tužilaštva nakon što je otkriveno da je pjevačica, prema navodima, njima poslala preko 150 neprimjerenih poruka.
Klinger je, inače, na neke odgovorila s molbom da prestane da joj piše, dok Buljan Flander na iste nije reagovala.
U optužnici, od suda se traži da Vučkovićeva bude kažnjena s 10 mjeseci uslovne, te rokom provjere od tri godine. Njena tvrdnja da je poruke slala izrevoltirana Ljiljaninim i Gordaninim potezima u postupku koji se vodio radi odluke s kim će njen sin da živi (sa ocem ili majkom), za tužilaštvo, uzimajući u obzir njihov sadržaj, piše dalje „Jutarnji.hr“, kao broj, te učestalost slanja, „daleko prelaze granicu iskazivanja protesta i revolta koji se može tolerisati u društvu“.
