Muzika film i TV

Ko pogodi centar, promaši sve ostalo

Foto: Jovanka Bojković

Iako godinama unazad amaterski pjeva po kafanama, glumac Marko Janketić (39) je tek u seriji Močvara zbog uloge kontroverznog folk pjevača Srđana Karana zapjevao i pred kamerama. Prve pjevačke nastupe imao je u roditeljskom domu, u kome je od mame Svjetlane Knežević i oca Miše Janketića dobio osnovne muzičke lekcije.

“Kompozitor Saša Milošević Mare, koji je uradio aranžmane za obje pjesme, dao mi je korisne savjete kako bi to sve zvučalo najbolje moguće. Scenaristkinja Milena Marković napisala je stihove, a jedne noći smo sjedjeli i sa rediteljem Olegom Novkovićem korigovali tekst, pričali o tome kako bi voljeli da zvuče. U pitanju su klasični narodnjaci, balada “Kume moj” je divna, dok je ova druga “Plaćao sma i još plaćam” prava “splavarska”. I sama uloga je vrlo izazovna, igram kontroverznu ličnost, alkoholičara, toksikomana, preljubnika. Serija je tipičan žanr noar, po uzoru na nordijske krimiće, napeta psihološka igra, Milena sočno piše”.

S ozbirom na to da je odrastao u porodici dramskog umjetnika Miše Janketića u kojoj se njegovala i ljubav prema muzici, odmalena je, zajedno sa mlađom sestrom Milicom, bio zadužen za atmosferu na porodičnim slavljima.

Narodnjačke balade su mu omiljene, posebno Džejove i pjesme Tome Zdravkovića, među kojima se izdvaja “Šta je to u meni što se zove tuga”.

“Jako je lijepa i uvijek mi dodirne dušu, ima poseban senzibilitet. Toma je bio naš šansonjer, poput Žaka Brela, Iva Montana, Šarla Aznavura. Nije mi žao što ga nisam odigrao, moj kolega Milan Marić je izvanredan izbor, prava osoba za to, a zadovoljstvo mi je što sam u filmu i seriji “Toma” glumio slavnog pjesnika Miroslava-Miku Antića. Ne žalim nikad ni za čime kad je u pitanju posao. Kad su me prvi put odbili na akademiji, tata mi je, da me utješi, citirao japansku poslovicu “Ko pogodi centar, promaši sve ostalo”. Život ima mnogo mogućnosti i uvijek idem dalje. Posao me, hvala bogu, ne mimoilazi. Nisam neko ko je gadljiv na male uloge nego kao čekić na fabričkoj traci, udarim svaku nitnu. Bitno je da ima “mesa”, da je uloga sočna, a kolika je, manje je važno. Nekad sam i velike uloge vraćao”.

Send this to a friend