Putinova hamburška pobjeda

Predsjednik Rusije Vladimir Putin dominirao je samitom G-20, fascinirao je američkog kolegu Donalda Trampa, dok su svi ostali željeli da se direktno sretnu s njim.

Prije nego što se napravi konačni bilans dvodnevnog samita G-20, kome je domaćin bila njemačka kancelarka Angela Merkel, predsjednik Rusije Vladimir Putin može da bude posebno zadovoljan. Sudeći po broju zainteresovanih da se sretnu s njim i razgovaraju o najaktuelnijim svjetskim problemima, ali i o saradnji sa Moskvom, sasvim je jasno da su oni koji su “izbrisali” Rusiju iz sastava G-7 doživjeli u Hamburgu poraz, a Putin veliku pobjedu.

Ideja bivšeg američkog predsjednika Baraka Obame i njegove administracije da izoluju Putina i Rusiju poslije pripajanja Krima – u Hamburgu je doživjela definitivni poraz.

Zbog toga što Putina ne zovu na samite G-7 on ništa nije izgubio, ali su zato oni izgubili od danas najprivlačnije medijske ličnosti u svijetu.

Putinova hamburška pobjeda ne znači da će Zapad uskoro skinuti sankcije Moskvi, ali je očigledno da on ima veliki autoritet u svijetu i da su mnoge zemlje zainteresovane da sa Rusijom što više sarađuju kako na političkom, još više na ekonomskom planu.

Primjera radi, japanski premijer Šinzo Abe čekao je više od sata u petak po podne Putina koji je produžio razgovor sa Trampom.

Noć poslije dugačkog razgovora sa Putinom, predsjednik SAD je u razgovoru sa britanskom premijerkom Terezom Mej kazao da je prvi susret sa ruskim liderom bio prekrasan. Američki državni sekretar Reks Tilerson je istakao da su Tramp i Putin brzo uspostavili kontakt i da se stvorila “pozitivna hemija”.

O Ukrajini su u subotu ujutro na “radnom doručku” u hamburškom hotelu “Atlantik” razgovarali Angela Merkel, Vladimir Putin i novi francuski predsjednik Emanuel Makron. Interesantno je da njemačka kancelarka, kao domaćin samita G-20, nije htjela, mada je mogla, da kao gosta pozove ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka, koji inače učestvuje u “normandskom formatu” kad se raspravlja o Donbasu.

Merkelova, Putin i Makron su se složili da je važno da se poštuje prekid vatre u Donbasu, ali su izrazili žaljenje što se ne realizuju Minski dogovori, već se tapka u mjestu. Svima je jasno da Porošenko nema snage ni podršku u svom parlamentu da izglasa i najminimalniju autonomiju u Donbasu.

Sada kad su se Putin i Tramp dogovorili da Amerikanci imaju svog čovjeka za vezu, nameće se pitanje hoće li situacija početi da se mijenja. Odmah poslije završetka samita u Hamburgu, u Kijev putuje američki državni sekretar Tilerson, koji će razgovarati s tamošnjim rukovodstvom.

Vašington je za svog specijalnog predstavnika za Ukrajinu odabrao Kurta Volkera (55), koga bije glas da je “jastreb” i inače je blizak velikom prijatelju Ukrajine i protivniku Rusije, senatoru Džonu Mekejnu. Volker je karijeru počeo kao analitičar u CIA, a zatim je od 1988. prešao u diplomate, da bi dogurao 2008. do mjesta stalnog predstavnika SAD u NATO. Hoće li on pomoći ili će štetiti u traženju kompromisa zaraćenih strana u Donbasu, tek će se vidjeti.

Hoće li Tramp uspjeti da saradnjom sa Putinom donese mir u Siriji i Ukrajini, ne zavisi samo od njegove dobre volje. U narednom periodu će provjeriti i koliki je njegov predsjednički autoritet u njegovoj zemlji.

Da podsjetimo, i bivši državni sekretar Džon Keri je poslije više maratonskih razgovora sa svojim kolegom Sergejom Lavrovom postizao dogovore o Siriji pa i o Ukrajini, ali to ništa nije vrijedelo jer su sve njegove dogovore ignorisali “jastrebovi” iz Pentagona.

Realna opasnost za sabotažu američkih “jastrebova” prisutna je i sada. Bez podrške u Kongresu i Senatu, Donald Tramp ne može da realizuje buduće dogovore sa Kremljom, ma koliko oni bili dobri. Ne obezbijedi li tu podršku, Tramp će morati da pravi kompromise sa američkim “jastrebovima” da bi sačuvao predsjedničku fotelju. Prvi test Trampovog autoriteta će biti već uskoro.

Danas u podne stupa na snagu prestanak vatre u zoni na jugozapadu Sirije, u rejonima Dera, Kunejtra i Suvejda. O stvaranju takve zone primirja dogovorili su se 7. jula i eksperti Rusije, SAD i Jordana. Bezbjednost oko te zone će osigurati ruska vojna policija u koordinaciji sa SAD i Jordanom. Razgovor o sjevernoj zoni prestanka vatre će se nastaviti. Do sada slična primirja nisu poštovali upravo oni koje su štitili Amerikanci i njihovi saveznici.

Ko je poslao Melaniju?

Prvi susret Putina i Trampa biće zapamćem u istoriji diplomatije i po tome što je neko iz pratnje američkog predsjednika nagovorio Melaniju Tramp da signalizira suprugu da je već prošlo planirano vrijeme za pregovore.

Američki državni sekretar Tilerson tvrdi da je on više puta kazao Trampu da je isteklo planirano vrijeme, ali se on na to nije osvrtao jer je očigledno smatrao da je važno da nastavi razgovor sa Putinom. Ko je nagovorio Melaniju da pokuša da prekine razgovor lidera dveju najmoćnijih država, Tilerson nije rekao.

Činjenica je da je jedan broj ljudi iz Trampovog okruženja bio za to da razgovor sa Putinom ne traje više od pola sata, dok su ga neki nagovarali da izbjegne razgovor, ali ih Tramp nije poslušao – susret je okončan nakon dva i po sata!